Stanislaw Lem – Čovjek koji je želio biti prorok
Piše: Željko Ivanjek
Foto: Reuters
Stanislaw Lem
U času kad se zvijezdama vraća Stanislaw Lem, poljski pisac znanstvene fantastike, moramo priznati da se danas znanost i fantastika ne druže kao nekoć.
Kada je čovjek stupio na Mjesec, a cijeli je svijet promatrao Neila Armstronga na TV-u 21. srpnja 1969., Lem je već bio veliki i poznati autor. Pisao je u Poljskoj, članici Varšavskog pakta, pa je njegov san o putovanju u svemir, san o svemirskoj slobodi, bio mnogo, mnogo više od književnog žanra. Bio je pretvoren u san milijuna Poljaka o samoj slobodi. I o komunikaciji s drugima planetima, drugim svjetovima.
Kada je veliki Andrej Tarkovski 1972. snimio film prema Lemovu klasičnom romanu ikoni “Solarisu”, nekako je bio zapečaćen jedan stvaralački domet koji će malotko nadmašiti.
Svijet robota
Iako je Isaac Asimov (“Ja, robot”) već ondje (1920. – 1992.), u onostranom, Stanislaw Lem zajedno s njim još sačinjava temelje našeg doživljaja robota i robotike. I temelje slave znanstveno-fantastičnog žanra koji je 70-ih itekako harao i po bivšoj Jugoslaviji.Možda nije tren za razmatranje o razlozima slave znanstvene fantastike u bivšim komunističkim zemljama, ali spomenuti san o slobodi zacijelo je bio njezin dio.
Lem se rodio u Lavovu (danas Ukrajina) 1921. i bio je po formaciji liječnik, i sin liječnika. U relativno visokim godinama objavio je prve tri knjige, dva romana, “Povratak zvijezdama” i “Solaris”, i zbirku priča “Brevijar robota” (1961.); 1965. objavio je “Cyberiadu” (o svijetu kojim vladaju roboti), a onda je u šutnji, za koje je rasla njegova europska i svjetska slava, proživio puna dva desetljeća, sve do 1986., kada je objavio “Fijasko” (tema propasti prvog kontakta s Drugim), opet zbirku priča. Poput autora “2001: Odiseja u svemiru”, Arthura C. Clarkea (r. 1917.), Poljak Lem zbiljski se zanimao za znanost.
Totalno urušavanje
Ma koliko se njegovi romani činili izmišljenima, on je s njima želio mnogo, mnogo više. Zapravo, cijenio je ulogu Julesa Vernea kao jednog od velikih prethodnika toga žanra. Pisac znanstvene fantastike morao bi, prema Lemu, nositi i ulogu proroka.
Stoga se njegovi znanstveni eseji, sabrani u knjigama “Teorija slučaja” (1968.) te “Fantastika i futurologija” (1970.), čitaju kao razmatranja moguće ljudske budućnosti. Upravo su Asimov, Clarke i Lem bili noseće trojstvo znanstvene fantastike, barem u nas. Pojavili su se početkom 70-ih po pristupačnoj cijeni u biblioteci Kentaur te u džepnoj knjizi Beogradskog izdavačkog zavoda.
Nekako s urušavanjem komunizma Lem se odrekao pisanja i počeo od 1989. djelovati kao savjetnik vlada i korporacija o pitanjima računalnog kriminaliteta te tehnoloških i etičkih problema koje stvara širenje interneta.
Odustao je od uloge proroka i pretvorio se u korisnog savjetnika. Jednostavno, više nije imao potrebe pisati. A možda je samo utvrdio da je pad Berlinskog zida i komunizma nadišao sva predviđanja o dalekoj budućnosti.
Pisac već klasičnog “Solarisa”, koji je svoju drugu, holivudsku ekranizaciju doživio 2002. (u Soderberghovoj režiji s Clooneyjem u glavnoj ulozi), preminuo je u gradu Stwoszove Majke Božje, u Krakowu, u ponedjeljak, u svojoj 85. godini.
‘Solaris’, roman koji je obilježio Lemovo djelo
Tema romana ‘Solaris’ obilježila je čitavo Lemovo književno djelo. Roman počinje dolaskom protagonista -znanstveno-istraživačkog svemirskog broda nad površinu planeta Solarisa. Solaris je prekriven ‘oceanom’, jedinstvenim organizmom. Taj ocean pokazuje znakove visoke inteligencije, ali svi pokušaji komunikacije s njim osuđeni su na propast. Problem komunikacije s izvan-zemaljcima (‘alien’) javlja se kao središnji motiv ne samo ovoga djela.
Satirički i humoristički elementi obilježavaju Lemov stil, kao i razmatranja o jalovom ljudskom društvu. Zbog viđenja ljudskog roda u najcrnjim okolnostima kritičari Lema uspoređuju s Vonnegutom (posebno ‘Futurološki kongres’, i ‘Memoare nađene u kadi’). U mnogim njegovim pričama javlja se Ijon Tichy, lik naivnog svemirskog putnika koji plovi beskrajem u svemirskom brodu – ‘jednosjedu’. To bi, po Lemu, bio svatko od nas.
