Nogometna groznica: Jedna od najboljih proza o sportu
Životom popularnog engleskog književnika Nicka Hornbyja vladaju dvije strasti – strast prema rock glazbi i strast prema nogometu.
Kroz te strasti Hornby je u kolektivnoj svijesti Velike Britanije i “ostatka svijeta” zaživio kao pisac čije su teme neodvojive od popularne kulture. Pop i rock bili su potka romana “Hi-Fi”, a nogomet potka romana “Nogometna groznica”. Koja je od te dvije strasti na prvom mjestu u Hornbyjevu životu vjerojatno ovisi o tome koji je dan u tjednu. Utorkom, četvrtkom ili petkom uvečer Hornbyju je, vjerojatno, više na pameti rock i pop glazba, odlazak na koncert Springsteena ili grupe Marah koju smo nedavno gledali u zagrebačkoj Galeriji SC, a čiji je jedan koncert prije godinu-dvije otvorio u Londonu. No, srijedom, subotom ili nedjeljom, odnosno u dane kada igra Arsenal, nogomet je groznica koja trese Hornbyja kao pisca koji je svoj ured u kojem piše, čim je zaradio prve veće novce, kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury, oko kojega se i vrti radnja uvelike autobiografskog romana “Nogometna groznica”.
U “Nogometnoj groznici”, sastavljen poput niza izvještaja s utakmica Arsenala, pratimo Hornbyja kao nogometnog navijača, od djetinjstva, preko adolescencije do zrelosti, a strast prema omiljenom klubu prepliće se sa, rekao bi Tom T. Hall, “životnim nuspojavama” poput ljubavi, seksa, smrti i predgrađa. “Nogometnu groznicu” moguće je promatrati i kao odu pravim nagometnim “drukerima” kakvih je na hrvatskim stadionima, nažalost, sve manje i manje. Usto, to je roman o značajnom dijelu britanske kulture i tu se nije teško složiti s engleskom književnicom Zadie Smith koja smatra da “svaki engleski pisac treba neki svoj ugao koji simbolizira Englesku, no da samo hrabar čovjek za taj ugao može odabrati tribinu stadiona Highbury, odnosno kvart oko stadiona kao surogat za svijet”.
Roman “Nogometna groznica” nije samo jedna od najboljih proza na temu sporta, odnosno nogometa, nego i duhovita i iznimno strasna autobiografski sročena opservacija britanske kulture u kojoj nogomet, rock’n’roll i život u predgrađu čine neodvojivo sveto trojstvo. No, ono najljpeše u “Nogometnoj groznici” je to što Hornby zna voljeti nogomet i Arsenal bez nasilja ili mržnje spram drugih klubova, nacija i rasa. Nažalost, u nas se taj stari “drukerski” rakurs nogometnog navijanja potpuno izgubio ili se javlja samo kad igra hrvatska reprezentacija. Eh, kakva liga, takvi i navijači, rekli bi cinici.
Aleksandar Dragas
