Miljenko Jergovic

"FREELANDER", AJFELOV MOST, SARAJEVO/ZAGREB, 2007.

O AUTIMA I LJUDIMA

"Freelander" nije knjiga bez mana, no ciklus "o autima i ljudima" pokazuje se dobro zamišljenom, originalnom varijantom "on the road" poetike. Ironija i povremene dosjetke razbijaju čemernu atmosferu knjige. Snažan završetak romana zasjenjuje njegove povremene slabije stranice, gomilanje morbidnosti ili nepotrebne digresije. Istodobno, način na koji taj završetak sugerira alegorijska značenja doima se previše izravnim, previše eksplicitnim

freelender_jergovic_by_120.jpg

"Freelander" je duža novela ili kraći roman vrlo sumorne, gotovo depresivne atmosfere. Knjiga je to u kojoj nema ni traga od produhovljene melankolije karakteristične za neke autorove ranije knjige. No i "Freelander" je proza ispripovijedana suvislo i koncentrirano, sa snažnim završetkom u kojemu se pokazuje da osobna priča umirovljenog profesora povijesti Karla Aduma skriva simbolička značenja.

"Freelander" je inače druga knjiga zamišljenog autorovog ciklusa "o autima i ljudima". Kao i prva knjiga ciklusa "Buick Rivera" (2002.), i nova knjiga govori o osobama bez zavičaja, te koristi leitmotiv limenog ljubimca koji otjelovljuje neostvarene snove junaka.

"Freelander" s druge strane nastavlja temu zagrebačke malograđanštine, koja u prikladnom povijesnom trenutku lako sklizne u pervertirane oblike oportunizma, otvorenu u romanu "Gloria in excelsis" (2005.)

Glavni lik "Freelandera" je Karlo Adum, profesor povijesti u mirovini, odnedavno udovac, sa stanom u Novom Zagrebu, kojega u trenutku kada mu se "život pretvorio u čekanje smrti" iznenadi telegram iz rodnog Sarajeva: izvjesni odvjetnik javlja mu se zbog oporuke njegovog strica Tadije Melkiora Aduma. Telegram Karlu Adumu donosi silne nedoumice. Uz strica, kojega Karlo nikada nije upoznao, vezana je nerazjašnjena obiteljska priča. Burna svađa između strica i oca ostavila je kobne posljedice.

Vlastita paranoja

Ali Karlo Adum uvijek je iznad svega cijenio svoj mir i rutinu svakodnevice i nikada se nije potrudio razjasniti obiteljsku tajnu, kao ni razumjeti očevu potpunu pasivnost i odustajanje od života, pristajanje na čisto vegetiranje. Uzajamna nezainteresiranost i ravnodušnost očito su odlike života u obitelji Adumovih, u razdoblju nakon tog nerazjašnjenog sukoba. Premda je povjesničar po zanimanju, profesor Adum ne pokazuje interes ni za zemlju iz koje potječe, koju je napustio još u kasnom djetinjstvu, a koju više ne prati čak ni na razini dnevnih vijesti i informacija.

Premda je čitavog života vjerovao da se nikada neće vratiti u Bosnu, niti o njoj misliti, niti se sjećati djetinjstva, Adum ipak odluči – na poziv odvjetnika – krenuti u Sarajevo u svojem volvu starom tridesetak godina. Na put ponese pištolj da ga brani najviše od vlastite paranoje, no taj ga pištolj ne prestaje fascinirati, tako da se povremeno zanese i u snatrenja o tome kako bi mogao postati serijski ubojica. Uoči puta profesor Adum sanja zloslutan san – sebe mrtvoga. Odmah na početku jasno je da je riječ o njegovom posljednjem putovanju u zavičaj, možda o svođenju računa vlastitog života, zakašnjeloj autorefleksiji.

Na početku knjige čitatelj ne može predvidjeti da profesora Aduma u predvečerje života ne očekuje mirenje sa sobom i svojom prošlošću, nego upravo suprotno – potpuni rasap identiteta. Na tom putovanju u samo nekoliko dana volvo će se pretvoriti u olupinu, a Karlo Adum u starca koji je izgubio svaku nadu.

Bankovna šifra

Svoj život Karlo Adum doživljuje kao niz poniženja i uvreda, vezanih upravo uz njegovo nepripadanje nijednoj sredini, ni onoj iz koje potječe, ni drugoj u kojoj se skrasio. Bio je relativno privržen majci, no uspomene na djetinjstvo nisu mu baš sretne, ona se samo usput brinula za njega, najviše zaokupljena svojim ljubavnicima uglavnom na solidnim pozicijama u raznim režimima od kojih je izvlačila sitne i ne baš sitne koristi. "Freelander" govori o čovjeku koji nije uspio biti gospodarom svojega života. No, Jergović svojeg protagonista prikazuje bez sarkazma, sa suosjećanjem, gotovo s razumijevanjem, iskazujući gotovo ludički interes za njegove sitne radosti, pa i za staračke zablude.

Putovanje Karla Aduma prožeto je turobnim raspoloženjem, uz povremene upravo morbidne dionice. Neka zaustavljanja na putu izdvajaju se u zasebne epizode, upravo kao i povremene reminiscencije na djetinjstvo. Među tim digresijama ima i nefunkcionalnih: dok uspomena na posljednji odlazak s majkom u crkvu (uoči uspostave komunističkog poretka) donosi morbidan ugođaj dočaran na dojmljiv način, odlazak na neku provincijsku utakmicu čini se ne baš logično uklopljenim u glavnu radnju.

Izgleda da se Adum na svom putu za Sarajevo zaustavio da pogleda tu utakmicu samo zato da bi Jergović mogao ispripovijedati prilično banalnu epizodu o sudaru ruralne naivnosti i tranzicijskog kriminala. Dok su Adumova razmišljanja o, na primjer, štruklama i hrvatskoj povijesti prilično živopisna, njegova staračka naklapanja o terorizmu ili, primjerice, adolescentskim zločinima nisu ni suvisla ni zanimljiva, tako da se čini da je Jergović na trenutke pretjerano revno pokušao zorno prikazati razmišljanja jedne beznačajne osobe.

Najuspješnije stranice romana su one na kojima dolazi do izražaja piščeva ironija. Osim Karlovog putovanja u prošlost, tu je i ono majčino, jer ona na koncu oboli od Alzheimerove bolesti, pa povremeno zaboravlja sadašnjost, i živi u prošlosti. Ironično je da reminiscencije (zdravog) Aduma neće starcu donijeti ni spoznaju ni mir, nego će i on okončati u osobnom rasulu. Naslov romana ne aludira na eventualno Adumovo razumijevanje sebe, pa čak ni na Land Roverov model automobila. Freelander je samo bankovna šifra računa pokojnog Tadije, koji je nećaku Karlu u nasljedstvo ostavio nešto novca u jednoj švicarskoj banci.

Alegorijska dimenzija

Kada se pri kraju romana Adum prisjeti kako je u djetinjstvu skrivio smrt svojeg vršnjaka, te kako je upravo taj događaj potaknuo majku na selidbu u Zagreb, čitava ova priča o identitetu otkriva se u nešto dubljim značenjima. Profesor Adum nije imao snage suočiti se s mučnim obiteljskim tajnama kao ni s vlastitim teškim uspomenama. Sve neugodno želio je po svaku cijenu zaboraviti. Naravno da ga na koncu u finalnom suočenju sa sobom ne očekuje smiraj.

Nije teško u njegovoj sudbini prepoznati alegorijska značenja, jer ona govori, naravno, o sličnoj amneziji čitavih nacija. A ako čitatelj kojim slučajem to nije shvatio, na alegorijsku dimenziju upozorit će ga svakako i ime odvjetnika koji starcu čita oporuku, a koji je imenjak i prezimenjak stanovitog ustaškog doglavnika.

"Freelander" nije knjiga bez mana, no ciklus "o autima i ljudima" pokazuje se dobro zamišljenom, originalnom varijantom "on the road" poetike. Ironija i povremene dosjetke razbijaju čemernu atmosferu knjige. Uspješno funkcionira i uvođenje lika samog pisca u priču, kojemu Karlo Adum, u nekom kafiću u blizini Utrinskog placa, spočitne grešku koja se potkrala u romanu "Ruta Tannenbaum" (2006.), elegantno otklanjajući tom hitchcockovskom gestom svako raspredanje o domaćoj "recepciji" tog romana. Snažan završetak romana zasjenjuje njegove povremene slabije stranice, gomilanje morbidnosti ili nepotrebne digresije. Istodobno, način na koji taj završetak sugerira alegorijska značenja doima se previše izravnim, previše eksplicitnim.

Gordana CRNKOVIĆ

Komentariši