Maketa od drzave


Svetislav Basara

– Mi imamo samo maketu od države oličenu u raznim ministarstvima. Nama, realno, fali prava država koja bi ograničila samovolju i pohlepu – rekao je Svetislav Basara u razgovoru za "Blic", a povodom promocije njegove knjige "Fundamentalizam debiliteta" ("Službeni glasnik") koja sadrži njegove izabrane tekstove objavljivane u raznim novinama od 1996 do danas. Poznati pisac govori o svojoj najnovijoj knjizi, politici, srpskoj stvarnosti, istoriji, mitovima…

Objašnjavajući naslov knjige, Svetislav Basara kaže: "Debilitet je nastao od grčke reči koja u osnovi znači nesposobnost. Fascinantna je naša fantastičnost da istrajemo u pogrešnim modelima. Biti Srbin u današnjoj Srbiji ukida svaku razliku između lopova, ratnog zločinca i poštenog, vrednog i talentovanog čoveka. Iz takvog galimatijasa i iz realnog istorijskog ćorsokaka, razumljivo, nastaje fundamentalizam debiliteta.

A šta ćemo sa nadom? Ima li je?
– Ima nade, a ima i leka. Jednostavno – konstituisanje realne države. Srbi nisu supermeni, ali nisu ni lošiji od drugih naroda. Država, kada to jeste, postoji da sankcioniše samovolju. Ona to kod nas ne radi. Nego postoje političari koji se utrkuju u slikanju za medije i uticaju na njih. Znaju svi za pomenuto rešenje. Nije to nikakvo otkrovenje, ali ne postoji volja. Ipak…

Ipak?
– Uzdam se da će doći generacija koju željno iščekujem, a koja bi mogla nešto da uradi, da pokrene Srbiju napred. Za to je neophodno jasno sagledavanje prošlosti i uvid u problematičnu prirodu srbijanskih pseudoelita i režima. Dakle, ova knjiga bi mogla da posluži kao nekakav putokaz ka stvarnoj istorijskoj građi. Ma koliko delovala možda i haotično, ona ipak ukazuje na neke stvari. Primerice, na to da patriotizam, budući da je emocija, ne može biti ni nacionalni program ni državna politika, što i dan-danas jeste.

Znalci kažu da knjigu odlikuje "basarijanski pogled na stvarnost"; šta bi to moglo da znači?
– Šta li bi to pa moglo da znači? To je novinarsko kritičarska patka. < br>
U knjizi za srpsku politiku kažete da je "tupoumna"?
– Srpska politika je ne samo beznadežno tupoumna nego i istrajno katastrofalna zato što se, u stvari, ne bavi politikom. Zato što uopšte nije politika. Srpska politička stvarnost je pseudomitologija i prazna priča. Čine je političari opšte prakse koji to, zapravo, i nisu. Kulturno-politička pseudoelita ne samo da se ne uznemirava zbog sveopšte degradacije života, ona je iz sve snage proizvodi jer stanje unutrašnjeg rasula uvek može lažno predstaviti kao posledicu maglovitih zavera i konflikata i uvek iznova sebe predstaviti kao jedinu snagu sposobnu da izađe na kraj sa svim teškoćama.

Govorite i o lažnim mitovima?
– Jedan od lažnih mitova je nacionalni program. On je u našoj praksi u osnovi jednostavan i može se sažeti u jednoj rečenici: Prosperitet nacije utemeljen je na slobodi i prosperitetu nekolicine pojedinaca. Kada se politika svede na laž, unapred zacrtane matrice, projekcije, mistifikacije, ona se neizbežno ruši u dodiru s realnošću.

Dakle, ako je politika laž, znači da je nema?
– Jasno. Realno, mi ne znamo prošlost. Ne znamo kakva nam je sadašnjost. Zato ne znamo ni kakva nam je budućnost. Kod nas je metod utvrđivanja istine i realnosti – što je babi milo, to joj se i snilo.

Kog je žanra vaša knjiga?
– Pornografija. Tvrda. Ali bez fizioloških, već sa naglašenim mentalnim genitalijama.

Šta je tranzicija?
– Nešto što bi trebalo da traje kratko, a traje dugo. E sad, ima oblasti u kojima je taj princip poželjan, al’ tu su mentalne genitalije ozbiljna smetnja, tu su poželjne one druge. A tranzicija… ruku na srce, svetom je zavladao besmisao.

Kako se boriti protiv besmisla?
– Čitanjem.

A alkohol? Svojevremeno ste rekli da alkohol ne sme da trpi zbog posla?
– Ostajem pri tom, ali ni čitanje ne sme da trpi zbog alkohola.

Junaci
Ova knjiga je okarakterisana i kao „svevremeni roman srpske političke scene”. Ako je roman, onda mora imat i glavne junake, sadržati odgovor na čuveno pitanje „Da l’ su se uzeli na kraju?”
– Glavni junaci su od kodža Miloša do Vojislava Koštunice, a i ovi danas ljuto se utrkuju da budu glavni. A da l’ su se uzeli na kraju? Bogami, napeto je…

Tatjana Nježić

Komentariši